Voditelj |
Prof.dr.sc. Miloš Judaš, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
|
Istraživači |
Prof.dr.sc. Božo Krušlin, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Prof.dr.sc Zdravko Petanjek, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Doc.dr.sc. Željka Krsnik, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Dr.sc. Maja Cepanec, Edukacijsko rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Dr.sc. Goran Sedmak, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Mihovil Pletikos, dr.med., Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
|
Iznos potpore |
1.345.850,00 kuna
|
Početak projekta |
01.12.2012
|
Kraj projekta |
30.11.2015
|
Trajanje projekta |
3 godine
|
Ovaj projekt je nastavak i proširenje naše dugotrajne suradnje sa profesorom Nenadom Šestanom (Zavod za Neuroznanost, Yale University School of Medicine). U protekle dvije godine tri člana našeg tima (Goran Sedmak, Mihovil Pletikos, Željka Krsnik) također su bili članovi Šestanovog vodećeg međunarodnog tima koji je izradio veliku (od strane N.I.H. naručenu) analizu cijelog transkriptoma ljudskog mozga (za detalje pogledaj http://www.humanbraintranscriptome.org). Sada su se vratili u Zagreb sa sveobuhvatnim znanjem i iskustvima potrebnim za stvaranje i analiziranje transkriptoma na razini eksona i pridruženih podataka genotipizacije. Kao suradnici na tom projektu, imamo neograničen pristup transkriptomskoj bazi podataka i nastavljamo biti uključeni u stvaranje sveobuhvatnog transkripcijskog atlasa razvoja ljudskog mozga (prijašnje istraživanje na Yale-u je obuhvatilo 11 neokortikalnih polja i dodatnih 5 područja mozga kroz cijeli životni vijek). U predloženom projektu, proširujemo prostorno-vremensku analizu transkriptoma ljudskog mozga na staničnu razinu usredotočujući se na: (a) mrežu kortikalnih polja uključenih u jezik, kogniciju i sustav zrcalnih neurona (4 već obrađena polja plus jedno dodatno polje – donji tjemeni režnjić); (b) fetalnu subplate zonu (koja je smještena ispod ovih polja) i intersticijske neurone koji su „potomci“ subplate neurona u odraslom mozgu. Subplate je prolazni fetalna struktura, važna za pravilan razvoj kortikalne mape i njezinih ulazno-izlaznih veza. Zbog toga je povezana sa patogenezom mnogih razvojnih i kognitivnih poremećaja mozga kao što su autizam i shizofrenija. Ipak, transkriptom subplate zone je i dalje većinom nepoznat, jer su prijašenje studije obuhvatile samo nekoliko kortikalnih polja i razvojnih stadija. Novije studije na eksperimentalnim modelima su podastrijele važna nove spoznaje: postoje gene specifični za subplate zonu kao i značajne razlike između glodavaca i ljudi. Zbog toga podaci dobiveni na životinjskim modelima ne mogu biti izravno preneseni u klinička istraživanja. Analiza ekspresije gena kortikalnih polja i subplate zone radit će se u tri ključna razvojna razdoblja: (1) sredinom drugog trimestra (vrhunac razvoja subplate zone); (2) krajem trećeg trimestra/novorođenačko razdoblje (nestajanje subplate zone); (3) odraslo razdoblje (kad ostaci subplate neurona su smješteni u bijeloj tvari ispod kore mozga kao intersticijski neuroni). Žarište naše analize bit će na tri aspekta transkriptoma subplate zone: regionalne i vremenske razlike u ekspresiji gena, i u potrazi za specifičnim genima za subplate zonu. U potrazi za expresijom gena specifičnom za ljude, usporedit ćemo podatke o ljudskom transkriptomu sa istovjetnim podacima već objavljenim za miša. Za takve izabrane gene kandidate, analizirati ćemo ekspresiju u pojedinim staničnim skupinama koristeći in-situ hibridizaciju i imunohistokemiju. Kako su prijašnji podaci studije transkriptoma na Yale-u dobiveni iz homogenata tkiva (koji onemogućuje analizu transkriptoma u pojedinačnim skupinama stanica), ova analiza pruža važan znanstveni doprinos i podiže konkurentnost našeg prijedloga. Na kraju, sve histološke preparate ćemo digitalizirati koristeći digitalni skener visoke rezolucije kako bi naši ključni rezultati postali javno dostupni kroz naše mrežne stranice. Podaci dobiveni ovim projektom bit će važni, kako za kliničke tako i translacijske studije, sužavajući žarište istraživanja na gene sa specifičnom ekspresijom tijekom razvoja ili ograničene na određeno područje i/ili povezanim sa specifičnim razvojnim poremećajima mozga. Naši rezulatati stvorit će potencijal za kreiranje specifičnih dijagnostičkih metoda kao i za prijave patenata.
Voditelj |
Prof.dr.sc. Zdravko Petanjek, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
|
Broj projekta |
5943
|
Istraživači |
Prof.dr.sc. Dubravko Jalšovec, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Doc.dr.sc. Davor Mayer, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Doc.dr.sc. Mislav Stjepan Žebec, Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu Doc.dr.sc. Sanja Darmopil, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Dr.sc. Marija Baković, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Ana Hladnik, dr.med., Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Domagoj Džaja, dr.med., Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Ivana Bičanić, dr.med., Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Dora Mandić, dr.med., Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Ivana Miler, prof.logoped, Logopedski studio "Blaž" Fadi Almahariq, dr.med., KB Dubrava
|
Iznos potpore |
1.000.000,00 kuna
|
Početak projekta |
01.07.2014
|
Kraj projekta |
30.06.2018
|
Trajanje projekta |
4 godine
|
Akronim projekta |
COGNITIVECIRCUIT
|
Znanstveno područje |
Biomedicina i zdravstvo
|
Znanstveno polje |
Temeljne medicinske znanosti
|
Suradne ustanove |
Institute de Neuroscience des Systemes, Marseille Max Plancck Institute for Evolutionary Anthropology, Leipzig
|
Iako sisavci imaju zajedničke principe organizacije neuralne mreže kore velikoga mozga, u čovjeka se nalaze i brojni specifični elementi, kao što su asocijativni neuroni sloja III i kalretininski interneuroni. Poznavanje strukturnih, molekularnih i funkcionalnih svojstva ovih neurona ključna su za razumijevanje principa interakcije između i unutar kolumni te odgovoru kako ljudski korteks obrađuje informacije. Cilj projekta je istražiti njihova svojstva u frontalnom asocijativnom korteksu čovjeka gdje se procesuiraju najsloženije spoznajne funkcije. Koristeći histo-molekularne tehnike provesti će se komparativna studija, te u suradnji s INS-Marseille implementirati (metodološko usavršavanje istraživača) eksperimentalne neuro-anatomske metode u istraživanju interakcije na identificiranim populacijama neurona. U suradnji s MPI-EVA u Leipzigu cilj je istražiti promjene organizacije kortiko-strijatalnih krugova u miševa s humaniziranom varijantom za razvoj govora važnog Foxp2 gena.
DETALJNIJI OPIS PROJEKTA ZA JAVNOST MOŽETE PRONAĆI NA SLIJEDEĆEM LINKU
Voditelj |
Akademik Ivica Kostović, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
|
Istraživači |
Prof.dr.sc. Miloš Judaš, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Prof.dr.sc Milan Radoš, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Prof.dr.sc. Nina Barišić, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, KBC Zagreb Prof.dr.sc. Marko Radoš, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, KBC Zagreb Doc.dr.sc. Ruža Grizelj, dr.med., Zavod za neonatologiju i intenzivno liječenje Klinike za pedijatriju, KBC Zagreb Dr.sc. Mirna Kostović Srzentić, Zdravstveno veleučilište Zagreb Dr.sc. Vesna Benjak, KBC Zagreb Dr.sc. Ana Katušić, Mali dom - Zagreb, Dnevni centar za rehabilitaciju djece i mladeži Mr.sc. Tomislav Gojmerac, dr.med., Specijalna bolnica za kronične bolesti dječje dobi Gornja Bistra Branka Bunoza, dr.med., KBC Zagreb Dr.sc. Marina Raguž, dr.med., Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Branka Bartolić Spajić, dipl. psiholog, Poliklinika Neuron, Zagreb Dr.sc. Dora Sedmak, dr.med., Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Dr.sc. Iris Žunić Išasegi, dr.med. Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, znanstveni novak HRZZ Tomislav Ćaleta, dr.med., Zavod za neonatologiju i intenzivno liječenje Klinike za pedijatriju, KBC Zagreb Prof.dr.sc. Paško Rakić, Yale University, SAD Doc.dr.sc. Hao Huang, University of Pennsylvania, SAD Doc.dr.sc. Roko Rašin, Rutgers University, SAD Dr.sc. Lana Vasung, Boston Children's Hospital/Harvard Medical School Ana Bogdanić, dipl.psiholog, KBC Zagreb Gabriela Plosnić, dr.med., Zavod za neonatologiju i intenzivno liječenje Klinike za pedijatriju, KBC Zagreb
|
Iznos potpore |
1.000.000,00 kuna
|
Početak projekta |
01.01.2016
|
Kraj projekta |
31.12.2019
|
Trajanje projekta |
4 godine
|
Subplate zona je najistaknutiji i najvoluminozniji, ali prolazni, arhitektonski odjeljak stijenke telencefalona u mozgu čovjeka i ostalih primata. Ona ima ključnu ulogu u razvoju neuronskih veza moždane kore, što je prvi puta opisano u ljudskom mozgu (Kostovic i Molliver 1974), a potom potvrđeno i u mozgu rezus majmuna (Rakic 1977). Daljnja istraživanja tog zagonetnog odjeljka telencefalona, kako u ljudskom mozgu tako i na eksperimentalnim životinjama, pokazala su da subplate zone ima rano razvojno porijeklo, da sadrži brojne sinapse, neurone složenih citoloških svojstava i velike molekularne raznovrsnosti, da je uključena u rast i razvoj aferentnih aksona koji u moždanu koru dolaze iz talamusa i bazalnog telencefalona; također je uključena u uspostavu privremenih neuronskih veza, prolaznu ekspresiju neurotransmitera, uspostavu neuronskih krugova moždane kore i njihovu funkcionalnu specifikaciju. Također je bitna za evoluciju moždane kore te njezine promjene u patogenezi neuroloških, kognitivnih i mentalnih poremećaja. Međutim, brojna pitanja koja su bitna za humanu razvojnu neurobiologiju ostala su neriješena: kako se subplate zona povećava tijekom sredine trudnoće? kakva je sublaminarna, sinaptička, neuronalna i glijalna organizacija? kakva je uloga subplate u migraciji neurona? kakvi su odnosi subplate zone s dugim asocijativnim kortiko-kortikalnim vezama? kakva je postnatalna uloga i sudbina subplate neurona? postoji li selektivna vulnerabilnost subplate neurona i različitih klasa aksona i kako to možemo prikazati in vivo MRI metodama? Naša je hipoteza da će veličina, karakteristični neuralni sadržaj i produljeni razvitak zajedno s karakterističnim svojstvima na MRI snimkama omogućiti prikaz onih karakterističnih osobina ljudske (primatske) subplate zone koje su povezane sa složenošću kortikalnih veza. Mi smo oblikovali specifične ciljeve da odgovorimo na gore navedena pitanja, primjenom histoloških, imunocitokemijskih i in vitro, in utero te in vivo MRI tehnika, kao i usporedbom tih podataka s eksperimentalnim materijalom tretiranim s H3-Thymidine kao markerom replikacije DNA (Rakic – Yale University). Rezultati ovog projekta će omogućiti bolji uvid u razvitak osjetljivog mozga fetusa, prijevremeno rođene djece te djece rođene na termin; također će proširiti normativne podatke za pedijatrijski neuroimaging, pružiti nove dijagnostičke kriterije za MRI studije i studije praćenja koje su usmjerene na razvoj kortikalnih veza, te omogućiti dobre polazne osnove za istraživanje neuroloških (cerebralna paraliza, encefalopatija, epilepsija), kognitivnih (autizam, poremećaji govora), mentalnih (shizofrenija) poremećaja te poremećaja ponašanja (ADHD). Zbog toga što ljudska subplate zona ima neka jedinstvena svojstva (koja su uočena jedino u primata i čovjeka), ključno je istražiti neka od navedenih pitanja izravno u fetalnom ljudskom mozgu. Prema svim dostupnim podacima, Hrvatski institut za istraživanje mozga je trenutno jedina istraživačka ustanova u svijetu koja se bavi takvim istraživanjima.
Project proposal summary: Subplate zone is the most prominent and voluminous, transient, connectivity related, compartment of the cerebral wall of developing primate brain playing different important developmental roles, described first in the human (Kostović & Molliver 1974) and then in the monkey telencephalon (Rakic 1977). Subsequent studies of this enigmatic neuronal compartment in human brain and experimental models have demonstrated early origin, synapse-rich content, complex cytology and molecular diversity, involvement in growth of thalamo-cortical and basal forebrain fibres, transient connectivity and transmitter expression, functional specificity, role in formation of cortical circuitry, evolutionary significance and prospective role in pathogenesis of neurological, cognitive and mental disorders. However, numerous questions, which are highly relevant for human developmental neurobiology, remain unsolved: 1) How subplate expands during mid-gestation? 2) What is the sublaminar synaptic, neuronal and glial organization? 3) What is the role of subplate in neuronal migration? 4) What are relationships of subplate with long associative cortico-cortical fibres? 5) What is the postnatal role and fate of subplate neurons? 6) Is there selective developmental vulnerability of subplate neurons and different axonal classes and how it can be demonstrated using in vivo MR imaging? It is our hypothesis that prominent size, characteristic neuronal content and prolonged development, together with characteristic MR imaging properties, will facilitate demonstration of those characteristic features of the human subplate, which are related to the complexity of cortical connectivity. We formulate specific aims to answer the above listed questions, using histological, immunocytochemical and structural MR imaging (in vitro, in vivo and in utero) approaches applied on human brain and compare these data with experimental primate material treated with H3-Thymidine DNA replication marker (dr. Rakic, Yale University). The results of this project will give us new insight into development of fragile fetal, preterm and neonatal brain, expand normative data for pediatric neuroimaging, offer new diagnostic criteria for connectivity related MRI and clinical follow-up studies (direct translational approach!) and give good starting point for study of neurological (cerebral palsy, encephalopathy, epilepsy), cognitive (autism, speech disorders), mental (schizophrenia) and behavioral (ADHD) disorders. Because subplate in human has some unique features not observed in non-primate species, it is essential to examine some of these questions directly in the developing human brain. To our knowledge Croatian Institute for Brain research is the only in the world that is addressing some of these questions.
Voditelj |
Prof. dr. sc. Aleksandra Dugandžić
|
Istraživači |
Poslijedoktorand: dr. sc. Domagoj Prebeg dr. sc. Nikola Habek, dr. med. izv. prof. dr. sc. Vladiana Crljen, dr. med. izv. prof. dr. sc. Vesna Lukinović Škudar, dr. med. prim. dr. sc. Spomenka Ljubić, dr. med. dr. med. Ante Piljac mag. ing. el. Milan Kordić dr. med. Martina Tkalčić dr. sc. Pero Bubalo, dr. med. dr. med. Petar Škavić dr. med. Margarita Berkopić dr. med. Nada Pjevač
|
Iznos potpore |
989.497,78 kuna
|
Početak projekta |
01.12.2018.
|
Kraj projekta |
30.11.2022.
|
Trajanje projekta |
4 godine
|
Diabetes mellitus tipa 2 (T2DM) i komplikacije koje uzrokuje ova bolest veliki su teret za današnje čovječanstvo. Samo u Europi je danas oko 60 milijuna dijabetičara i samo troškovi liječenja godišnje prelaze 130 milijardi eura. Komplikacije ove bolesti koje nastaju zbog povišene razine glukoze u krvi (hiperglikemija) godišnje uzrokuju smrt oko 3,4 milijuna ljudi u svijetu (podaci Svjetske Zdravstvene Organizacije). Da bi održali homeostazu glukoze kod oboljelih od T2DM i spriječili ili odgodili dijabetičke komplikacije koriste se različiti pristupi, ali samo s ograničenim učinkom (smanjenje stvaranja glukoze, smanjena apsorpcija glukoze iz crijeva regulirana prehranom ili povećano iskorištavanje glukoze tjelovježbom ili terapijom inzulinom). Novi pristup ovom problemu bio bi porast potrošnje glukoze putem aktivacije smeđeg masnog tkiva (eng:
brown adipose tissue, BAT) mehanizmima regulacije putem središnjeg živčanog sustava. BAT ima ulogu peći u našem tijelu koja pretvara glukozu nakon obroka u toplinu u sklopu termogeneze uzrokovane hranom. Funkcija BAT-a propada sa starošću i povećanjem tjelesne težine. Mehanizam aktivacije BAT-a nakon obroka još uvijek nije dovoljno razjašnjen. Nedavno smo otkrili novi protein u mozgu, urogvanilin (UGN), čiji izražaj se mijenja nakon unosa hrane te promjene u njegovoj funkciji u mozgu kod laboratorijskih životinja u odgovarajućoj mjeri prati promjena aktivnosti BAT-a. Cilj ovog projekta je odrediti funkciju UGN-a u mozgu i njegovu ulogu u fiziologiji BAT-a. To će biti istraženo na staničnoj razini (elektrofiziološka istraživanja), na životinjskom modelu (miševi) te će na kraju važnost uloge UGN-a biti određena na zdravoj i dijabetičkoj populaciji. Specifični ciljevi ovog projekta su odrediti: mehanizam djelovanja UGN-a u hipotalamusu, regulacija stvaranja UGN-a u mozgu, posljedične promjene u metabolizmu glukoze te promjene volumena i aktivnosti BAT-a nakon produljene primjene UGN-a. Usporedit ćemo ulogu UGN-a u regulaciji aktivnosti BAT-a kod oboljelih od T2DM i zdravih ispitanika mjerenjem aktivnosti BAT-a nakon obroka. Ta aktivnost biti će uspoređena s promjenama u homeostazi glukoze i sintezom inzulina, glukagonu sličnog peptida-1 (eng: glucagon - like peptide -1, GLP-1) i UGN-a. Moguć utjecaj dobi, spola i tjelesne težine na moždane učinke UGN-a biti će određeni procjenom izražaja njegovog receptora, gvanilat ciklaze C (GC-C), u različitim regijama ljudskog mozga. Aktivnost BAT-a nakon obroka biti će određena jednostavnom, neinvazivnom, ali dovoljno osjetljivom infracrvenom termografijom, umjesto uobičajene pozitronske emisijske tomografije - kompjutorizirane tomografije (PET-CT) koja izlaže pacijenta radioaktivnosti. Svi pokusi biti će izvedeni na oba spola zbog toga što postoje velike razlike u metabolizmu glukoze između muškaraca i žena koje još nisu u potpunosti razjašnjene. Ovaj projekt potaknut će nova istraživanja metaboličkih poremećaja u oba spola. Ovo istraživanje moglo bi dovesti do novog pristupa liječenju hiperglikemije kod oboljelih od T2DM koje bi poboljšalo metabolizam glukoze, smanjilo komplikacije dijabetesa, odgodilo terapiju inzulinom, smanjilo troškove liječenja te sveukupno unaprijedilo kvalitetu života oboljelih od T2DM.