Voditelj |
Akademik Ivica Kostović, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
|
Istraživači |
Prof.dr.sc. Miloš Judaš, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Prof.dr.sc Milan Radoš, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Prof.dr.sc. Nina Barišić, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, KBC Zagreb Prof.dr.sc. Marko Radoš, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, KBC Zagreb Doc.dr.sc. Ruža Grizelj, dr.med., Zavod za neonatologiju i intenzivno liječenje Klinike za pedijatriju, KBC Zagreb Dr.sc. Mirna Kostović Srzentić, Zdravstveno veleučilište Zagreb Dr.sc. Vesna Benjak, KBC Zagreb Dr.sc. Ana Katušić, Mali dom - Zagreb, Dnevni centar za rehabilitaciju djece i mladeži Mr.sc. Tomislav Gojmerac, dr.med., Specijalna bolnica za kronične bolesti dječje dobi Gornja Bistra Branka Bunoza, dr.med., KBC Zagreb Dr.sc. Marina Raguž, dr.med., Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Branka Bartolić Spajić, dipl. psiholog, Poliklinika Neuron, Zagreb Dr.sc. Dora Sedmak, dr.med., Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Dr.sc. Iris Žunić Išasegi, dr.med. Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, znanstveni novak HRZZ Tomislav Ćaleta, dr.med., Zavod za neonatologiju i intenzivno liječenje Klinike za pedijatriju, KBC Zagreb Prof.dr.sc. Paško Rakić, Yale University, SAD Doc.dr.sc. Hao Huang, University of Pennsylvania, SAD Doc.dr.sc. Roko Rašin, Rutgers University, SAD Dr.sc. Lana Vasung, Boston Children's Hospital/Harvard Medical School Ana Bogdanić, dipl.psiholog, KBC Zagreb Gabriela Plosnić, dr.med., Zavod za neonatologiju i intenzivno liječenje Klinike za pedijatriju, KBC Zagreb
|
Iznos potpore |
1.000.000,00 kuna
|
Početak projekta |
01.01.2016
|
Kraj projekta |
31.12.2019
|
Trajanje projekta |
4 godine
|
Subplate zona je najistaknutiji i najvoluminozniji, ali prolazni, arhitektonski odjeljak stijenke telencefalona u mozgu čovjeka i ostalih primata. Ona ima ključnu ulogu u razvoju neuronskih veza moždane kore, što je prvi puta opisano u ljudskom mozgu (Kostovic i Molliver 1974), a potom potvrđeno i u mozgu rezus majmuna (Rakic 1977). Daljnja istraživanja tog zagonetnog odjeljka telencefalona, kako u ljudskom mozgu tako i na eksperimentalnim životinjama, pokazala su da subplate zone ima rano razvojno porijeklo, da sadrži brojne sinapse, neurone složenih citoloških svojstava i velike molekularne raznovrsnosti, da je uključena u rast i razvoj aferentnih aksona koji u moždanu koru dolaze iz talamusa i bazalnog telencefalona; također je uključena u uspostavu privremenih neuronskih veza, prolaznu ekspresiju neurotransmitera, uspostavu neuronskih krugova moždane kore i njihovu funkcionalnu specifikaciju. Također je bitna za evoluciju moždane kore te njezine promjene u patogenezi neuroloških, kognitivnih i mentalnih poremećaja. Međutim, brojna pitanja koja su bitna za humanu razvojnu neurobiologiju ostala su neriješena: kako se subplate zona povećava tijekom sredine trudnoće? kakva je sublaminarna, sinaptička, neuronalna i glijalna organizacija? kakva je uloga subplate u migraciji neurona? kakvi su odnosi subplate zone s dugim asocijativnim kortiko-kortikalnim vezama? kakva je postnatalna uloga i sudbina subplate neurona? postoji li selektivna vulnerabilnost subplate neurona i različitih klasa aksona i kako to možemo prikazati in vivo MRI metodama? Naša je hipoteza da će veličina, karakteristični neuralni sadržaj i produljeni razvitak zajedno s karakterističnim svojstvima na MRI snimkama omogućiti prikaz onih karakterističnih osobina ljudske (primatske) subplate zone koje su povezane sa složenošću kortikalnih veza. Mi smo oblikovali specifične ciljeve da odgovorimo na gore navedena pitanja, primjenom histoloških, imunocitokemijskih i in vitro, in utero te in vivo MRI tehnika, kao i usporedbom tih podataka s eksperimentalnim materijalom tretiranim s H3-Thymidine kao markerom replikacije DNA (Rakic – Yale University). Rezultati ovog projekta će omogućiti bolji uvid u razvitak osjetljivog mozga fetusa, prijevremeno rođene djece te djece rođene na termin; također će proširiti normativne podatke za pedijatrijski neuroimaging, pružiti nove dijagnostičke kriterije za MRI studije i studije praćenja koje su usmjerene na razvoj kortikalnih veza, te omogućiti dobre polazne osnove za istraživanje neuroloških (cerebralna paraliza, encefalopatija, epilepsija), kognitivnih (autizam, poremećaji govora), mentalnih (shizofrenija) poremećaja te poremećaja ponašanja (ADHD). Zbog toga što ljudska subplate zona ima neka jedinstvena svojstva (koja su uočena jedino u primata i čovjeka), ključno je istražiti neka od navedenih pitanja izravno u fetalnom ljudskom mozgu. Prema svim dostupnim podacima, Hrvatski institut za istraživanje mozga je trenutno jedina istraživačka ustanova u svijetu koja se bavi takvim istraživanjima.
Project proposal summary: Subplate zone is the most prominent and voluminous, transient, connectivity related, compartment of the cerebral wall of developing primate brain playing different important developmental roles, described first in the human (Kostović & Molliver 1974) and then in the monkey telencephalon (Rakic 1977). Subsequent studies of this enigmatic neuronal compartment in human brain and experimental models have demonstrated early origin, synapse-rich content, complex cytology and molecular diversity, involvement in growth of thalamo-cortical and basal forebrain fibres, transient connectivity and transmitter expression, functional specificity, role in formation of cortical circuitry, evolutionary significance and prospective role in pathogenesis of neurological, cognitive and mental disorders. However, numerous questions, which are highly relevant for human developmental neurobiology, remain unsolved: 1) How subplate expands during mid-gestation? 2) What is the sublaminar synaptic, neuronal and glial organization? 3) What is the role of subplate in neuronal migration? 4) What are relationships of subplate with long associative cortico-cortical fibres? 5) What is the postnatal role and fate of subplate neurons? 6) Is there selective developmental vulnerability of subplate neurons and different axonal classes and how it can be demonstrated using in vivo MR imaging? It is our hypothesis that prominent size, characteristic neuronal content and prolonged development, together with characteristic MR imaging properties, will facilitate demonstration of those characteristic features of the human subplate, which are related to the complexity of cortical connectivity. We formulate specific aims to answer the above listed questions, using histological, immunocytochemical and structural MR imaging (in vitro, in vivo and in utero) approaches applied on human brain and compare these data with experimental primate material treated with H3-Thymidine DNA replication marker (dr. Rakic, Yale University). The results of this project will give us new insight into development of fragile fetal, preterm and neonatal brain, expand normative data for pediatric neuroimaging, offer new diagnostic criteria for connectivity related MRI and clinical follow-up studies (direct translational approach!) and give good starting point for study of neurological (cerebral palsy, encephalopathy, epilepsy), cognitive (autism, speech disorders), mental (schizophrenia) and behavioral (ADHD) disorders. Because subplate in human has some unique features not observed in non-primate species, it is essential to examine some of these questions directly in the developing human brain. To our knowledge Croatian Institute for Brain research is the only in the world that is addressing some of these questions.